( ili Dođi i uzmi me grubo i nežno u jedan isti mah….. )

Nedavno sam , na svom ličnom i personalnom sajtu nakačio post o deset mjesta na planeti zemlji koje su uništile, odnosno, učinile nemogućim za život, različite prirodne i društvene pošasti. Htio sam tada, na kraju tog posta, dodati i jedanaesto mjesto na spisak – Bosanski Brod, uz kratki opis pošasti koja je od tog finog ‘gradića’ na obali Save načinila prljavo cirkusište – htio sam, velim, ali nisam….

Htio sam, jer mi, kao sado – mazo perverznom lokalpatrioti, što no bi rek’o Sokrat, neki unutrašnji daimonium ( demon ) govori , da u svem ovom patriotskom ludilu neko mora prozboriti i poneku na tu temu; a nisam, jer me taj isti strašni demon redovno priupita zašto bih to morao baš biti ja… Uz maltene bolnu neskromnost, svojstvenu nama balkancima, moram priznati da je moje viđenje mog sopstvenog položaja u mojoj zemlji sa kojom sam na ‘vi’, dakako u daleko užim i prljavijim okvirima, moguće najpribližnije opisati parafrazom Adornovog stava o položaju kritičke teorije ( marksiste koji je odustao i od društvene revolucije, i od društvene evolucije ): Mi smo savjest građanskog društva. Upoređujemo ga sa njegovim sopstvenim viđenjem sebe!

Pitanje je, čudna li čuda, na sličan način, postavio i Štulić: daklen, „zašto tražiš karizmu u sebi punjena ptico?“, a odgovor bi bio Satanov: KO KO KO KO KO KO DAK….. ili Rambov : „Bila jednom jedna baba, nije znala šta da radi, dosadan joj bio život…..“.

Ako je tačna ona da ’se na muci poznaju junaci’, onda ćemo narednih nedjelja ( mjeseci ) na nivou naše skromne lokalne zajednice upoznati mnoge ‘eroje i ‘eroine. Ovdje ću bezočno iskoristiti još jednog filozofa, Karla Jaspersa, koji je govorio o važnosti graničnih situacija za, recimo to tako, otkrivanje suštine, bitnosti, bitka. Jaspers je govorio o pojedinačnoj egzistenciji. Sikedestroya govori o kolektivnoj. Naime, na pragu smo jedne, možda, najgraničnije društvene situacije koja, iako još zvanično nije ni počela, vitla našim malim mistom: izbori 2008. ili ti, još određenije predizborna kampanja. Šuma kandidata, što zavisnih, što nezavisnih, polemike, ‘oprečni stavovi’ ( što bi rek’o jedan čo’ek ), čak i fizički nasrtaji, obračuni, ‘vamo – tamo, govore o suštini politike po balkanskim prčvarama, i uopšte, o suštini politike čim ona napusti teoriju i upusti se u praksu; o ljudskoj prirodi na brdovitom balkanu; o prirodi i magičnoj moći vlasti i prljavoj materijalističkoj svijesti ( a Hari?!  ) da para vrti tamo gdje burgija ne može…. Govore i o tome da će ljeto biti toplije nego što se misli, i jesen dabome. A budući da su izbori u oktomberu, da te silne demokratske glasove treba i prebrojati, u zemlji koja se zove BIH, i entitetu koji se zove ES, a da najzanimljiviji dio, za direktne aktere, dolazi nakon toga: daklen, ko će se s kim koa( gu )lirati na principu one srbijanske igrice ’sastavi sam svoju vladu’ – rBskom Berodu, bogami, prijeti globalno zatopljenje.

Lake zabave željnom mnijenju, nama, koji od spisateljskih čuda Jelene Veljače na tragu loših partizanskih filmova ne dižemo glavu, sve ovo će, sem srče do lakata u kafanskim tučama za svog favorita, unijeti i još jednu dozu melodrame u dosadnu, ali nadom ispunjenu svakodnevicu ( dok RAFNAF ne proradi ): kako se budemo približavali toplom oktobru saznavaćemo, svakim danom intenzivnije, o nečijim poderanim gaćama ( naprijed žuto, odozada smeđe ), najlonkama, brushalterima, večerama u četiri i četrdeset očiju, kome se diže a kome ne, gdje je se ko , kome i koliko ugradio, i ostalim varijacijama na temu ‘Kako je mali princ postao veliki gad?’. De sadovska literatura ili seksualna revolucija na rBskoberodski način?

Da se vratim negdje sparam početka: daklen Adorno je rekao: Mi smo savjest građanskog društva. Upoređujemo ga sa njegovim sopstvenim viđenjem sebe!

Kad prođe kroz sve pizdarije, koje je sam sebi organizovao, mali balkanac stane i zapita se: Ko mi je sve ovo smjestio? Zar je moralo ovako? Ako ga, u tom trenutku, neko podsjeti da su i ‘91 bili demokratski izbori na kojima su se čete malih balkanaca izjašnjavale o svojoj sudbini, mali balkanac sujetno poteže za čistotom ličnih nevinih pobuda i brani se neznanjem…. Nakon toga mu je lakše osuditi nekolicinu svojih ili masu onih drugih ( iz naše i njihove republike ) i mirno zaspati….

Dal’ je sve bilo samo fol?…. ( Balašević )

Prozdrav od Sikire