Pouka iz gornjeg citata glasi: iako se čovjek, u evolucijskom smislu smatra višim stepenom razvitka u odnosu na majmuna, možda je ta naučna činjenica suviše izvikana – ponekad bi, kad već čini majmunska posla, trebao obratiti pažnju i na sirovu mudrost svog dlakavog pretka. Poštovana gospodo, zašto ste zagrizli komad koji, ne samo da ne možete protjerati kroz svoje analne otvore, već ni progutati? Kome se obraćate? Da parafraziram Antonija Pušića, alijas, Rambo Amadeus, Čoban je davno napustio ovozemaljsku zgradu, i dodajem, eno ga gdje na vječnim pašnjacima napasa neke pametnije ovce. Šta se to događa? Izlozi su puni, i ne samo izlozi, pune su i kafanske bašte, neonske reklame svijetle, i sjaji se, i šareni bijeda ovog zaslužno iznurenog naroda. Da, zaslužno. Jutra započinju zaglušujućom bukom automobilskih motora, za čijim volanima se nalaze sve sâme iskusne, mudre i ozbiljne face, žurno zapućene na svoja radna mjesta. Tamo, naravno, ne rade ništa, kao uostalom ni niko drugi u ovoj državi, a tome opet, nisu oni krivi, ali krivce je uvijek lako pronaći. Poslije ručka spavaju, potom izlaze u dvorišta, pred zgrade, zijevaju i komentiraju prednosti i nedostatke godišnjeg doba koje upravo protječe, prepričavaju zgode i nezgode sa radnog mjesta. Uvečer uvlače stomake, češljaju se, na kosu stavljaju sapun, kremu, gel, ulje i šta već ko koristi, zavisno od finansijskih mogućnosti, isprse se i puni dostojanstva izlaze na ulice. Malko prošetaju svoju prazninu i smjeste se u neki od lokalnih bircuza, i tamo ljuduju. Cijede neko piće, žustro i nimalo oštroumno, ali u skladu sa vitalnim nacionalnim interesom, raspravljaju o tome, da li se pobijedilo ili izgubilo, govori se o izdaji, prodaji, razmjeni; licemjerno se broje mrtvi i postradali i, zavisno kojoj od pobjedničkih strana pripadaju, kude se, ili hvale, odlikovanja i ocrnjivanja zaslužnih krvnika. I sve više ih se počinje sjećati prošlog, izgubljenog vremena, i sve više ih žali za njim, i otvoreno to priznaju, s tim da će se broj takvih povećavati proporcionalno protoku vremena. ( Možemo to vidjeti na primjeru ex republike Slovenije, gdje je taj proces već poodmakao. ) Ističući sredovječno iskustvo kao garant sopstvene mudrosti, trućaju o izgubljenim godinama, misleći, pritom, na nestale kožne garniture, kristalne servise i nepročitane komplete klasikâ književnosti, koji su, bljedeći po vitrinama od punog drveta, predstavljali jedan od statusnih simbola posljeratnog, ubrzanom industrijalizacijom, dakle, „napoprijeko“, formiranog srednjeg građanskog sloja. Spominju vrijeme kada se, eto, moglo i na zimovanje i na ljetovanje; na seoske izlete i velegradske spektakle lake zabave; vrijeme kada se pijančilo i živjelo ugodno, nehajno prisvajajući „svačije i ničije“. I da se vratim na ono „zaslužno iznurenog naroda“: i oni koji vladaju, kao i oni kojima se vlada, zaboravili su elementarna znanja – „kralj ima vlast kakvu je zaslužio“, ali i „kakav narod takva vlast“. Nedavno, trošeći vrijeme i novac na netu, naišao sam na fotografiju sa nekog predratnog štrajka rudara, koja, danas, ne zna se izaziva li više gorčinu ili smijeh: jedan među rudarima nosi parolu koja glasi doslovno ovako: „Nećemo da radimo za 1000 DM“!!! Vidite da hoćete gospodo, čak i besplatno. Aktuelni istorijski trenutak, nekada se, u vrijeme kada ste Vi učili marksizam,nazivao prvobitnom akumulacijom kapitala, potom bi, po toj izlizanoj doktrini, slijedio monopolistički, potom imperijalistički stadij kapitalizma. I te lekcije ste zaboravili. Na to šta ćete reći svojoj djeci, trebali ste misliti mnogo ranije, izlazeći na prve slobodne i demokratske izbore, zbijajući redove, jer radnička klasa, i kao termin, i kao činjenica, tada je odigrala svoju posljednju istorijsku ulogu. Dakle, „kasno Marko na Kosovo stiže“. I za kraj, završio bih ovaj lament nad očajem sljedećim