| |
|
Statistika |
Pozdravite 87, našeg najnovijeg člana.
We have
21 gostiju, 6 korisnika
deMo, 87, NRaider, vuk, toydog, petko666
Ukupno ÄŤlanova: 373
Ukupno poruka: 21475
Ukupno tema: 947
Ukupno kategorija: 5
Ukupno foruma: 25
|
|
|
|
|
|
PTIČJI GRIP, MAČJI KAŠALJ, SEX I ROCK'N'ROLL |
|
|
|
Napisao Sike
|
|
Subota, 05 Novembar 2005 |
|
Godinama već, uobičajeno je da globalno društvo potresaju neuobičajeni fenomeni. Pomračenje sunca, kravlje ludilo, trihineloza, uragani, poplave, teroristi, „milosrdni anđeli“, demokratija, ptičji grip i mačji kašalj. I nevjerovatno je koliku ulogu, u renesansi post – hladnoratovske decentralizacije, dobijaju vojske i policije, tajne službe i ostali legalizovani nasilnici u suzbijanju tih vanrednih fenomena. Da se čovjek prosto uplaši Velikog brata, onog, koji je nakon sloma SSSR – a slobodan divljati dokle mu volja. Međutim, iako crvena knjižica više ne predstavlja prijetnju svjetskom miru i demokratiji, neprijatelj uvijek postoji, ako nije konkretizovan u liku neke nacije, koja se, još uvijek, više ili manje ne nalazi pod šapom NATO – a, onda je to neki svemogući virus koji će „kao rukom“ sa lica zemlje zbrisati 150 hiljada stanovnika ove jebane planete. Tek, da znamo koliko smo beznačajni.
Uopšte, društveni sistem koji iz dana u dan jača, namećući uniformnost i gazeći „jedinstvenom stopom“, daleko je najperfidniji u istoriji čovječanstva. U koncentracionim logorima, u gulazima, postojale su fizički prisutne i vidljive prepreke slobodi, tortura je bila konkretizovana, imala je tijelo, i znalo je se protiv čega se treba boriti: preskočiti bodljikavu žicu, ubiti stražara ili šutjeti u strahu od maloumnika u kožnim mantilima.
Danas, društveno nasilje u službi računice i profita, a na koži frustrirane i nikad do kraja formirane individue, dakle, bezlične, smiješi se ustima svakog manekena i manekenke koji nam, bilo preko televizijskog prozora u svijet, bilo sa bilborda, ili na sajmovima tehnike, automobila, hrane i pića ili knjiga, prodaje najnovije NOKIE, SAMSUNGE, TOYOTE, RENAULTE, DEFAUVEUE, INTELE, CELERONE, WINDOWSE I LINUXE. I sve je prepuno lijepih ljudi, da se čovjek prosto zapita šta ćemo sa ružnima? Njima ćemo skidati kožu sa guzica, i zatezati im lica, tako da ženama čelo bude visoko do tjemena, koža sa vrata na grudima a sise na vratu, a muškarcima da brada raste iza ušiju, i da sve dlake, sem obrva, obriju, tako da za njima ne ostaju dlake po kupatilu, i da ne se ne znoje, i da posjećuju kozmetičke salone ( a žene da se emancipuju ), a da i dalje ostanu macho tipovi! Eto!
Tek tada ćemo uistinu uživati prava i slobode savremenog svijeta.
Naravno, i oni koji budu postupali drugačije, neće uspjeti ostati van sistema - Ujka Sem kupuje sve. Naime, postoje cigarete sa 2 mg nikotina, i cigarete sa 20 mg nikotina; automobili od 1.000$ i 100.000 $; mlijeko sa 0,15% masnoće i ono sa 15% masnoće; klubovi za elitu i rupe za klošare – vukovi siti, ovce na broju.
Pa čak ni rock'n'roll nije ostao pošteđen! Šta napisati o rock'n'rollu? Je li to muzički pravac, pokret, način života, ili je sve to bio, i prestao biti institucionalizirajući se u izduvnu cijev društvenog sistema koji ambiciozno hrli iz plurala u singular? Ili je oduvijek bio samo to: šarena laža – utjeha plačljivku?
Od Elvisa i njegovih kukova koji su kopali oči puritancima do Bona Voxa koji se žvaljio sa Muhamedom Šaćirbejom, Mettalice i ne znam ni sam kojeg više savremenog banda, ipak, postoji linija kontinuiteta, ma koliko se muzika, zajedno sa čitavim društvom promijenila od pedesetih godina XX vijeka. Linija koja mi dozvoljava da čitavu plejadu različitih muzičkih pravaca objedinim pod imenom rock'n'rolla je linija prkosa, inata i bunta.
Međutim, koliko je taj rock'n'roll ometao, a koliko pomagao funkcionisanje izrabljivačkog društva, tek ostaje da se vidi.
Ako mene pitate, da je tu ikada ikome išta smetalo, to jest, da je rock'n'roll zaista dirao tamo gdje ne smije, a kakvim je se cijelo vrijeme predstavljao, odavno bi taj bio uklonjen, kao što je se, uostalom, i dešavalo. Uzmite samo da su Jimmy Hendrix, Jim Morrison, Janis Joplin i Brian Jones, umrli u kratkim vremenskim razmacima, sve pod mutnim okolnostima; uzmite samo da čitavim svijetom danas vlada hippie generacija, da su se, u međuvremenu, „zaposlili u privatna preduzeća“ ( R. Amadeus ), i izborili za društveni sistem ličnih prava i sloboda, u kojem niko ne smije uticati na vaš privatni izbor, a da to na drugoj strani znači da vaš lični izbor, nema nikakvog uticaja na funkcionisanje društvene mašinerije, i da ste, zapravo, beznačajni.
To da li ćete vi kupiti cd Britney Spears ili Rage Against the Machine, da li ćete na majici nositi Che Guevaru ili Georga Busha, podjednako je nevažno kapitalu čiji su proizvod i jedno i drugo. Šta god učinili, vi i dalje ostajete u društveno prihvatljivim okvirima.
Jedan sociolog, sad mu se ne mogu sjetiti imena, ali nije ni važno, iznio je tvrdnju da su sportski stadioni moderni koncetracioni logori – isto bi se moglo reći i za rock koncerte. Kupite kartu da vidite svoju omiljenu zvijezdu, vizionara, buntovnika sa razlogom; napijete se ili ne, nadrogirate se ili ne, uglavnom, uživate. Skačete, urlate, znojite se i vrištite, i nakon toga osjećate slatki umor, kao nakon seksa. Poslije vam danima kroz glavu prolaze slike, nezaboravni flashevi sa nezaboravne večeri.
Nakon vikenda dolazi ponedjeljak, prvi radni dan u sedmici. Buntovnici odlaze na radna mjesta, gdje strpljivo čekaju sljedeći vikend i sljedeću nezaboravnu veče.
Njihove zvijezde redovno plaćaju poreze i ostale obaveze državi, i šta god se događalo na njihovim koncertima, šta god tamo rekli, po ma kome pljuvali, svi mi skupa ostajemo u krilu Velikog brata, uvijek budnog i spremnog da nam da naše male doze uzbuđenja: NOKIU koja ide na posao umjesto nas, pjeva nam uspavanke i masturbira, i koju ćemo baciti sljedeće sezone, kad izađe novi model, koji će znati da popravlja automobile.
Sike destroya
 |
|
|
|
|
|
Sike Destroya 
