( ili Dođi i uzmi me grubo i nežno u jedan isti mah….. )

Nedavno sam , na svom ličnom i personalnom sajtu nakačio post o deset mjesta na planeti zemlji koje su uništile, odnosno, učinile nemogućim za život, različite prirodne i društvene pošasti. Htio sam tada, na kraju tog posta, dodati i jedanaesto mjesto na spisak – Bosanski Brod, uz kratki opis pošasti koja je od tog finog ‘gradića’ na obali Save načinila prljavo cirkusište – htio sam, velim, ali nisam….

Htio sam, jer mi, kao sado – mazo perverznom lokalpatrioti, što no bi rek’o Sokrat, neki unutrašnji daimonium ( demon ) govori , da u svem ovom patriotskom ludilu neko mora prozboriti i poneku na tu temu; a nisam, jer me taj isti strašni demon redovno priupita zašto bih to morao baš biti ja… Uz maltene bolnu neskromnost, svojstvenu nama balkancima, moram priznati da je moje viđenje mog sopstvenog položaja u mojoj zemlji sa kojom sam na ‘vi’, dakako u daleko užim i prljavijim okvirima, moguće najpribližnije opisati parafrazom Adornovog stava o položaju kritičke teorije ( marksiste koji je odustao i od društvene revolucije, i od društvene evolucije ): Mi smo savjest građanskog društva. Upoređujemo ga sa njegovim sopstvenim viđenjem sebe!

Pročitaj cijeli članak

Muhamed Čengić, Čenga, do danas ( ne sumnjam da će tako biti i u budućnosti ) u novijoj istoriji BiH  je ostao upamćen po izjavi da „od ponedjeljka uspostavljamo pravnu državu“. Ta pravna država, uspostavljena tog ponedjeljka, zove se Bosna i Hercegovina, i čini se, ne prestaje funkcionirati na principu na kojem je, eto, i nastala: od ponedjeljka, oli ti, iza nedjelje.

Da to i nije tako loše, da ima i gorih od nas, ili barem jednakih nama, govori i naziv radnog mesta čoveka ispred Europsku komisiju koji nas je nedavno posjetio. Kaže, daklen, striktno ‘vako: Šef Odjeljenja za BiH i Albaniju pri Generalnoj direkciji Evropske komisije za proširenje Dirk Lange….. itd. itd.

Pročitaj cijeli članak

ZA LEPŠU RBSKU, ZA BOLI SVET

( patriotski osvrt na april i maj u Epubliki Rbskoj )

Eto, makar još uvijek imamo piramide ( nakon prvog aprila ), ili mislimo da ih imamo. Ako ništa drugo zvuči mi to, nekako, egzotično.

A mi, brođani, imamo još mnogo toga… imamo lijepe uspomene na još lepši život… martovske svečanosti koje traju do oktobarskih, a onda oktobarske do martovskih…..i Rafineriju imamo. Ukočeni stojimo na obali Save i gledamo kako svijet otplovljava ( otplavljuje, rek’o bi profesor Živanović ), i sanjamo o tome da proradi Rafinerija u kojoj će 200 ljudi raditi s pjesmom za platu od 200 ojra. Odnedavno imamo i fantomske Ruse, pogonsko gorivo nebeskog naroda, koji se „iznenada pojavljuju i rješavaju stvar“ već mjesecima, i naše vjekovno prijateljstvo, koje danas slavimo kličući da smo bolji dio BiH.

Za ljepšu Srpsku, za bolji svijet…. Jaka fora.

Pročitaj cijeli članak

Bio je Džordž ( glavni razbojnik grada Čikaga ili tako nešto ). Bio je prijatni i duhoviti ‘dobro jutro’ Džordž. Džordž i armija agenata, novinara, bezbjednjaka, kuraca – palaca prošli su kroz ‘beli Zagreb grad’. Džordž i Laura. Huso i Haso i četristo razbojnika. Tihi i umilni voditelj prenosa HRT – a sa Markovog trga saopštio je svekolikom pučanstvu čitav spisak humanitarnih aktivnosti kojima se prva dama SAD – a, Džordžova Laura, bavi… Laura i Majka Tereza, Džordž i Papa. Ah, i Sanader! I njegova brdo – odvaljena dama! Iza svakog velikog Sanadera stoji velika žena. I drži sve četiri ćoška kuće.

Džordž i Sanader, imaju prisan odnos. Zapravo, Džordž ima očinski odnos prema Sanaderu. Sanader je dobio pet minuta, Džordž petnaest. Prvo Sanader, pa Džordž, da potvrdi ono što je sinak govorio, ili da ga ispravi ako je, ne daj bože, negdje zgriješio. Tako je unaprijed dogovoreno, objasnio je onaj umilni i tihi voditelj s početka.

Pročitaj cijeli članak