Kazu Najcel, Levinas, Gadamer(…): Nema mogucnosti ateistickog misljenja, jer ne postoji prazna misao; svaka misao stremi ka Necemu, o Necemu, ka Drugom. Uvijek postoji Drugo koje potencira Misljenje. Stoga, Ontologija nije moguca; njena namjera postaje I ostaje fikcija. Zasto: jer istina ne moze stanovati u ovome svijetu. Svijet koji znamo I kakav znamo uvijek trazi interes, a samo bez-interesno moze uhvatiti smisao, tako da “lov na smisao” unutar Svjetskog nikada ne daje rezultat; refleksija jede Svjetsko.

Po Hajdegeru, postojanje Onog I nemogucnost utvrdjivanja sta je Ono uzima mogucnost odgovora unutar Ovog.

Aristotelovska metafizika zeli prvi uzrok uspostaviti kao Drugo u okviru Svijeta, I tako gubi Sebe – ( Ontologija postaje fikcija ).

Contra-aristotelovska metafizika Svijet koristi samo kao ljestve ka Drugom, ka Onom, jer Svijet kao Drugo nije urodio ocekivanim plodom; stoga Hajdeger veli da ne moze zavrsiti “Bitak I vrijeme”, nakon decenija rada na njemu.

Zasto Apstraktna umjetnost vadi Predmet iz Djela I trazi istinu s onu stranu Predmeta? Zato sto biologija, hemija, fizika, u XX vijeku dolaze do otkrica koja prevazilaze Zdrav razum. Sokrat kaze da je Filozofija samo ono sto je s onu stranu Zdravog razuma.

Kaze Levinas: To sto se doba Moderne I Postmoderne naziva “Dobom odsutnog Boga”, dokaz je da Ja ne moze bez religoznog misljenja, jer I Svojim prisustvom I Svojim odsustvom Bog jeste prisutan.

II

Postoji li vjecnost, princip koji je potpuno oprecan pojmu prolaznosti, koji se ispoljava i ocituje u svijetu u kome zivimo? Postoji li granica iznad privremenog, koje ljudsko bice moze spoznati i eventualno dostici? Roboti, kompjuteri, putovanja izvanplanetarnim prostorom, samo su neke od produzenih zelja ljudskog bica za dostizanjem beskonacnog i postizanje besmrtnosti. Moze li covjek prevladati nemilosrdni utjecaj vremena, koje donosi starost, smrt i nestajanje? Postoje li dimenzije unutar ili iznad ove propadajuce prirode, koje ljudsko bice moze dostici i koje mu mogu osigurati vjecni zivot? Taj panicni strah od starenja, smrti, odvajanja od svega sto smo imali u ovom zivotu i prolaznosti, oduvijek je obuzimao ljudski um. Uobicajeni natpis na javnim satovima u srednjem vijeku je bio: „Omnes vulnerant, ultima necat!“ – „Svi satovi (casovi ili ure) ranjavaju, posljedni ubija…..!“

Vjecnost simbolizira ono sto je liseno granica. Norveski knjizevnik Bjornson je rekao u jednom od svojih romana: „ Svi smo mi sjeme i potomstvo vjecnosti.“ Plotin je u svojoj „Eneide“ 3.7 napisao: „Vjecnost je zivot koji ustraje u svom identitetu, uvijek prisutnom u njemu samom u njegovoj cjelokupnosti.“ Chevalier i Gheerbrant napominju kako je vjecnost zivotni cin beskonacnog inteziteta. To je apsolutni trajni intezitet zivota koji izmice svim nestalnostima promjena vremena. Od tuda covjekova zelja za vjecnoscu, odrazava njegovu neprestanu borbu za zivot toliko intezivan, da zauvijek pobijedi smrt. Ona predstavlja beskonacnost vremena neovisnog o svakoj slucajnosti koja ogranicava, to je afirmacija postojanja u negaciji vremena.

Jedan naucnik je jednom na press konferenciji upitao A.C.Bhaktivedanta Swami Prabhupadu: „Koji je dokaz da vjecnost postoji?“ Prabhupada mu je odgovorio: “To je vrlo jednostavno dokazati. Evo jednog primjera. Sto mislite zasto postoji tjeskoba? Zato jer smo po svojoj izvornoj prirodi vjecni. Pokusavamo na sve moguce nacine zastiti ovo tijelo od propadanja ali ne uspijevamo u tome. Zato smo u velikoj tjeskobi. Ako nema vjecnosti, kako onda moze postojati rijec prolazno ili privremeno? Rijec sin nema znacenja bez rijeci otac, rijec iluzija bez rijeci stvarnost.

Dr.Emilo Segre I Dr.Oven Cembrlen, dvojica atomskih fizicara, dobili su 26.10.1959.godine nobela za fiziku, jer su dokazali postojanje anti-atoma, ( cija jezgra se krece u smjeru suprotnom od atoma koji poznajemo ), te da u skladu s time zasigurno postoji I anti-svijet, sazdan od anti-atoma,koji ima svojstva suprotna svijetu koji poznajemo.

Danas, vec mnogi upuceni znaju, da postoji druga neocitovana (neispoljena) priroda, vjecna i transcendentalna prema ovoj ocitovanoj i neocitovanoj (ispoljenoj i neispoljenoj) materiji. Ta vrhovna priroda nikada ne biva unistena. Kada sve u ovom svijetu bude unisteno, taj dio ostaje kakav jeste.

Mali primjer ove teze se ogleda u sljedecem: na jednom od svojih predavanja Bhakti-Tirtha Swami je zamolio prisutne da dignu ruku oni koji su, kada su im se desavale nedace mislili: Zasto ja? I vise od pola sale je diglo ruku. Potom je zamolio da dignu ruku oni koji su u vrijeme nevolja razmisljali: Zasto ja, zasto ne neko drugi? I ponovno je vise od pola sale diglo ruku, neki po drugi put. Potom je zamolio da dignu ruku oni koji su, kada su vidjeli da drugi pate, mislili: Zasto oni, zasto ne ja? Ovaj puta, naravno, niko nije podigao ruku.

Ne bih ulazio u tumacenja ili sl. Samo bih zelio da ukazem kako se nasa svjesnost razlikuje usljed nasih stavova i zelja i naveliko odredjuje nasu osobnost i nas odnos prema svijetu i ljudima koji nas okruzuju.

2. Kaze se: Onome ko mu je drag, Bog daje sve, a onome koga voli Bog uzima. Dakle, najveca milost i naklonost cesto nam dolaze u obliku tzv.“grube ljubavi“. To sto bi mi zeljeli da uvijek bude po nasemu, i da uvijek uzivamo i budemo spokojni u svijetu bijeda, to je vec znak naseg nedostatka, i sa Bogom nema bas nista. To se naziva neznanjem.

Tako kazu autoriteti na polju Duhovnosti, u svim vjerodostojnim tradicijama. I kao sto svi insistiraju na tzv.“intelektualnom postenju“ – da ne treba govoriti o stvarima koje ne razumijemo, i s kojima nemamo iskustvo, tako i Duhovnjaci insistiraju na tome da ne govori o duhovnosti onaj ko nikada nista nije uradio po tom pitanju.

3. Gotovo svim ljudima koje sam sreo za zivota sam postavio pitanje o tome da li vjeruju u Boga?

I u vecini slucajeva, bez obzira da li se radilo o doktorima filozofije ili neuropsihijatrima, muzicarima ili knjizevnicima, slavnim ili marginalnim, mladim zenama ili starim nepismenim bakama, na neki nacin se provuklo protu-pitanje: otkud patnja ako Bog postoji? ( Cak i oni koji nimalo nisu sumnjali u Bozje prisustvo nisu imali odgovor na to pitanje. )

4. I, zaista: otkud patnja ako Bog postoji?, pitase se zbunjene Duse od pamtivjeka.

To pitanje je, naravno, produkt neznanja. I mozda, i pored vlastitih spoznaja i promisljanja te teme, ne bih insistirao da tim imenom okarakterisem to pitanje i da o njemu govorim, da to nije objektivno kao sto je objektivno da je nebo plavo. Obratite paznju nacas: niti jedan jedini Sveti Spis, od Bhagavad-Gite i Srimad Bhagavatama, pa preko Talmuda i Biblije, pa do Kurana Casnog kao najmladjeg, i spisa svih samostalnih propovjednika nam ne porucuju da je ovaj svijet mjesto za uzivanje. Upravo suprotno. Svi Sveti Spisi pocinju ratom ili nekom drugom velikom nesrecom, ili su njeni dijelovi pisani u jako nepovoljnim uslovima, u kojima se mozemo zateci dok tumaramo kroz materijalni svijet. Bas svi. Epikur je daleko najpateticnija i najbudalastija licnost u ljudskoj istoriji, ili ako vam je lakse: on je jedan nezreli deran. ( Njegova mis-mas filozofija ne bi opstala ni u svijetu pingvina, a ne u svijetu u kome je trenutno milijardu ljudi u izbjeglistvu i u kome pjesnici kazu, da je najbolja pjesma koja opisuje ovaj svijet, ona: Lija zaskoci misa, a on joj rece: Lijo sestro, budimo ljudi, zaboga. A lija odgovori: Budimo ljudi? Pih, kakva lakrdija i pozdera misa. )

Dakle nema obecanja srece u ovome svijetu. Postoji drugo carstvo vjecne srece i blazenstva – ali vezano za ovaj svijet to obecanje niko nije dao. Dakle Bog nas upozorava kroz sve religije i ozbiljne filozofije sta nas ceka, i daje nam upute kako da se iscupamo i iz Prolaznog dodjemo u Vjecno, iz Relativnog u Potpuno – medjutim mi poput djece: kuku pa lele. Eto, tolika je nasa neozbiljnost. A dovoljno bi bilo odvojiti samo malo vremena i sve bi bilo u redu. Da po stoti put ponovim: ako ocekujete da nebo ne bude plavo – to govori nesto o vama, nikako o nebu.

5. Druga i daleko najvaznija metafizicka poenta koja nam moze olaksati i filozofske i materijalne dileme i trileme: Bog nije stvorio ovaj svijet ( zato sto on nije mogao bez njega, vec zato sto je svako od Nas ponaosob htjeo svijet bez Boga, u kome svako od nas ponaosob pokusava glumiti Boga, u manjoj ili vecoj mjeri. )

6. Ljudi nisu nimalo nevini. Niko od nas nije tako divan i krasan, kako mi to volimo misliti o sebi. Jedna od mnogo zamjerki koje nam kaljaju nasu nevinost jeste jedenje kuhanih i pecenih zivotinjskih lesina.
Dodjem juce kod jedne poznanice, koju nisam vidjeo duze od godinu dana i tako preturajuci po mnogim temama dodjemo i do tog kako ona voli zivotinje. Zaista, u stanu na 12. spratu ima velikog psa i dvije macke. Medjutim, kao Pjesnik prezasicen svojim i tudjim prenemaganjem i licemjerjem, pitam je: a jel volis i one pilice koji su u kobasici u tvom frizideru i one svinje i tele koje su poklane i polu-zive skuhane i koje su u pasteti koju si jutros pojela – ili volis samo svog cuku i macke jer ti daju neki vid uzivanja, jer se mozes s njima maziti i imati trip da si brizna? Sentimentalizam, licemjerje i samozavaravanje. Dusa koja nema drugo ispunjenje i koja nema znanje nuzno ce otici u te pateticne emocije. A i mnoge druge. No to nije tema ovog texta.
Sada, da ne bi bilo da ja imam ili nemam nesto licno sa tim sta ona ili bilo ko drugi jede, moram pomenuti da barem svaki drugi dan se sjetim Johnnyjevog vele-stiha: Nemam vise ni s kim, a ni protiv koga! Dovoljno vremena sam proveo na ovom planetu da ne bih shvatio da se nema vremena da se covjek s bilo kim nabjedjuje oko bilo cega. Svak ima pravo da odluci o tome sta ce i kako ce. I ako Bog daje slobodnu volju, ko smo mi da je pokusavamo uzeti. ( U tom pokusaju da drugima kazemo kako da zive i sta da rade se, naravno, najbolje ocituje nase Igranje Boga. ) razgovarati mozemo i moramo do mjere do koje nas osoba zeli slusati. Kako to predivno kaze Andy Rooney: bolje je biti ljubazan nego biti u pravu, jer svima Nama treba ljubavi, i kako kaze isti: naucio sam da je savjete dobro davati samo u dva slucaja: kada nam neko trazi savjet i kada je pitanje zivota i smrti.

Na moju konstruktivnu kritku poznanica je rekla: pa vidis…? nikada mi to nije palo na pamet! Zato sluze prijatelji i dobronamjernici. Cetiri oka uvijek bolje vide nego dva oka.

7. O drugom jako vaznom aspektu jedenja zivotinjskih lesina i tijela koja umiru u najbrutalnijim mukama i najgroznijim okolnostima je davno prije mene govorio Ajnstajn, a moje je da vjerodostojno prenesem njegove zakljucke, pa „ko ima usi neka cuje“.
Dakle svaka akcija u ovome svijetu ima odredjenu reakciju. Bas svaka. ( I kada nas neko uvrijedi, i, bome, i kada mi nekoga uvrijedimo. ) Tako i klanje i ubijanje zivotinja. Ajnstajnova teorija WOP ( Valovi bola ) kaze i empirijski dokazuje da svi vrisci tih jadnih stvorenja koja umiru groznom smrcu zarad naseg sebicnog zadovoljenja jezika i stomaka odlaze u eter i vracaju se u obliku zemljotresa i sl. ( Pa vi razmislite i o svojoj i o tudjoj nevinosti.)
Carls Paterson ( koji je ateista ) u svojoj poznatoj knjizi Vjecna Treblinka na 300 strana objasnjava i iznosi dokaze o povezanosti klaonica i logora.

A 1. Pjevanje Srimad-Bhagavatama kaze da ce ratova biti sve dotle dok ljudi budu odrzavali masovne klaonice.

Razmislimo, pa postupimo po svome.

23.08.2008, Sarajevo

2.”Do sljedeceg petka uvecer svi ce biti uvjereni da su majmuni”, napisao je Tomas Haksli svojoj supruzi Henrieti, u ljeto 1860. ( I lako ih ubjedise. )

3.Dakle, o kojoj vrsti licemjerja bi ja pokusao govoriti: prije mjesec-dva sam u dnevnoj stampi procitao text u kome se novinar izruguje odredjenoj gospodji, koja je zadnjih godina obnasala duznost ministra prosvjete pri Vladi Srbije, a koja je trazila da se Darwinova teorija izbaci iz skolskih udzbenika.

I, sada: koji su glavni argumenti Druga Novinara, pri izrugivanju Gospodje Ministarke. Veli “covek”, kakva je to zemlja, u kojoj se izruguju Glavnim I Vodecim naucnim teorijama, I kakva je tek Vlada u kojoj sjedi takva Ministarka – I naposljetku, zapamtite ovu – gdje ce zavrsiti zemlja u kojoj se osporavaju takve “mamutske” ideje, kao ideja jednog veleuvazenog naucnika da je postao od majmuna.

4. Dakle, sada, tridest I cetrdeset godina kasnije, vrabci na granama znaju da Covjek nikada nije bio na mjesecu, jer to nije moguce, po zakonima fizike. Medjutim, vecina tih poluobavjestenih ovaca koja nikada ni u cemu nije spremna otici do kraja, I koju zaista, sem zadovoljavanja vlastitog jezika, stomaka I genitalija, bas nista ne zanima, ta vecina kojoj je Heraklit porucio da je najbolje da se svi odreda pobiju, kada su ga pozvali da bude nesto kao danasnji profesor, a koje ce u svojoj filozofiji nazvati “spavacima”; isti oni koje je Isus nazvao “mlakima”, a preko kojih je Sacinandana Swami dosao do recenice: “vecina ljudi umre vec u dvadesetim, a ode u starosti!”. A zbog kojih je dakako I Fokner izrekao: “svijet je siva bara osrednjosti, u kojoj nema mjesta za posebnost I drukcijost!” Oni namecu trendove, njihova je glavna I uvjek-zadnja jer su u vecini – zato su Koeljo I Den Braun najcitaniji pisci na planeti – a za gromade kao sto su Tomas Man, Tomas Sterns Eliot I sl.niko ziv nije cuo, sem profesora I studenata knjizevnosti; a ni njih po pravilu mnogo ne interesuju. ( Znam ih mnogo. ) Ne dvojim da ste sigurno za tu “vecinu”, vi koji ste sa Balkana, culi u poratnim godinama, I pricama – kako niko nije kriv I kako su svi uvijek bili puni ljubavi, empatije I sl. Al bas svi! I kako su bas-uvijek, neki drugi, nejasno koji, pravili probleme. Tako da su onih nekoliko stotina hiljada ljudi koji su izginuli u proteklim ratovima bas svi bili samoubice I manijaci koji su sami sebe klali, odsjecali si glave, a zene su valjda same sebe silovale I sve zatrudnjavale od “duha”; ( vrijeme za reklamu: ako se bojite duha, napijte se Pik piva do uha; natpis sa Grunfove majice. )

I svi te jadne ljude kritikuju. Niko im ne vjeruje da nisu nevini. Svi vele: “ pa ko je glasao za ove gologuzane, za Njofru, ( Franjo Milosevic ), za Bankara ( Slobodan Tudjman ) I za Lijua ( A-lija ) – ako niste vi??? Bando mediokritetska…!!!” ( Kutak za muzicki trenutak: oj Alija odnijela te voda jel ti zao… sjetis li se Prijedora I Stane I komarca s tvoje desne strane… nosila ti Drina 300 bensedina svaki dan… ) Medjutim, nakon trideset godina provedenih na ovom tuznom I lijepom mjestu zvanom Geja, Bhumi, oliti Zemlja – mogu reci, u potpunoj lucida intervali I sa potpunom moralnom odgovornoscu svjestan kuda nas “vecina” vodi – da ja toj vecini vjerujem, da nisu krivi I da se te stvari njih zaista ne ticu! A vjerujem im iz jednog jedinog jednostavnog razloga – jer pokusavam shvatiti ozbiljnost Heraklita I Sacinandana Swamija! ONI ZAISTA SPAVAJU! Oni su zaista Hipnotisana gomila – I to nije Metafora. I samo tako sam shvatio grandioznost Isusove recenice: oprosti im Oce, jer ne znaju sta rade! ( I naslutio grandioznost Njegove Ljubavi spram Hipnotisanih! ) I samo zato sam ubjedjen da svima treba oprostiti I da nikome ne treba zamjeriti. To su nevina djeca. I kako da djeci zamjerite sto su djeca? Djecu mozete samo voljeti, ako imate bar malo ljudskosti, uprkos tome sto znate dace danas-sutra postati slijepi sljedbenici buducih Hitlera, Darwina, Bankara, Njofri…

Bez obzira na to sto su im Markan I Ceca idoli I sto gledaju pornice sa zivotinjama dok im djeca spavaju u drugoj sobi – ako ih ne volite I ne molite se za njih – nemojte nikada reci da imate empatije i ljubavi u srcu, cak ni za svoju djecu, svoje ljubavnike I svoje roditelje. I zavirite u svoje srce! Kako kaze Starac Tadej Vitovnicki: ”kada bi ljudi nekada zavirili u vlastito srce – nikada niko ne bi imao vremena ni potrebe gledati ni kriviti druge, I svijet bi postao predivno mjesto.” I kak veli Seneka: “alteri semper ignosito tibi ipsi, numqam: drugima uvijek oprosti , sebi nikada.” Ali filozofija spavaca ostaje: “ne ja, nego on, ne mi, nego oni. Oni su glasali, oni su krivi, da nije njih…” I time oni koji misle za sebe da ne spavaju samo dokazuju dubinu svog sna. I postaju Licemjeri, kao Drug Novinar, o kome sam vam poceo pricati – misleci kako su Glas Razuma! I Ljubav I dalje ostaje izvan sna, sto znaci ostaje – odsutna!

( Sam sam u ratu brutalno zlostavljan – I svim tim ljudima koji su me zlostavljali, zelim vise srece, zdravlja I ljubavi nego sebi! Da ne bude ovaj text, da “sit gladnome propovjeda”. )

5. Ako prihvatamo Darwina kao velicinu I njegovu teoriju kao naucnu – onda moramo sve paragrafe te teorije prihvatiti a ne samo one o kojima imamo neku ideju I o kojoj nesto malo znamo – jer nam trka za vise para, za vise sexa, za vise ovog I vise onog nikada nije dopustila da bilo sta izucimo do kraja. Sem eventualno Koelja, Robinsa ili Seldona.

Dakle: drugi dio te Sulude naucne teorije kaze: bol postoji zbog nemilosrdne borbe za opstanak! Jaci uvijek pobjedjuje, a slabiji gubi I propada!

I, tu, po vjerovanju majmuna, naravno, nema nepravde. Niti ima mogucnosti, a jos manje potrebe, da se nesto promjeni. I tu demonsku logiku vec stoljecima slijedi javno mnjenje na nasem tuznom I divnom planetu. ( Divnom, jer ga je dotakla iskra Bozjeg sjaja,a tuznom jer je stvoren kao mjesto na kojem ce Dusa koja je pozeljela da bude Bog, shvatiti, na tezak i bolan nacin, da nije Bog. ) A, ta demonska logika je posebice postala postulat Kapitalizma, ( postmoderne i postindustrijske ere): SATRI I UNISTI NEMILOSRDNO!

6. Glavno pitanje za Druga Novinara, i ine: dragi potomci ameba i majmuna – da li ste slucajno primjetili, da ste na svom „putu napretka“ od amebe do „covjeka“, zaradili kompleksnu rascjepljenost Psihe i Duha, i da ste sada potpuni sizofrenicari; (p)odvojeni poput „jeza u ledja“.

Taj isti Drug Novinar, spavac-sizofrenicar, u tom istom broju, tih istih novina, se zauzima za socijalnu pravdu i dize svoj majmunski glas protiv majmunske vlade, jedne majmunske zemlje; na celu sa Miloradom Dodirom Legijom. ( Reklama za film: Planet of apes, ili bi Apes planet ).

7. Pa dragi Druze Novinaru – zaboga, sta je nepravedno sto predsjednik Vlade, u zemlji u kojoj zivis ukrade sto miliona maraka gradeci jednu jedinu zgradu u kvazi-zemlji koja nema ni milion stanovnika, dok ti radis za 500 maraka? I sta je nepravedno u tome sto Ameri bombarduju tebi-pobratimsku zemlju Srbiju i ubijaju stotine djece na taj nacin – pa jaci zaboga opstaju a slabiji propadaju, u „pravednoj“ borbi. Ko ti je majmune kriv, sto vjerujes u majmunske ideje, a istovremeno se boris protiv njih?!? ( Ali znas se rugati jednoj plemenitoj zeni – pokusavajuci ispast „napredan“!

8. Eto, vidite koliko su to neozbiljni ljudi. I sto je jos gore – koliko su bolesni, a nesvjesni svoje bolesti!? I ko moze biti toliko bezosjecajan – da ih ne zali, i da se ne moli Andjelima za njihov oporavak!?

9. i kak se veli: pricanje je srebro – cutanje je zlato! Stoga su dakako u pravu Umjetnici i Filozofi koji naglaseno insistiraju na „intelektualnom postenju“. Da je najbolje da ne pricamo o stvarima koje ne razumijemo: kako veli Pjesnik: „tri puta razmisli – pa nemoj nista reci.“

10. Kako je lijepo rekao novinar „London tajmsa“, koji je prvi napravio intervju sa Darwinom nakon objavljivanja „Porijekla vrsta“: „gospodine Darwin, vi i vasi sljedbenici ste najbolji dokaz vase teorije.“

11. Kaze Bhagavad-Gita: zlo nikada ne nadvladjuje onoga ko uporno cini dobro. Tako da majmuni dobijaju vodstvo samo na kratke staze.

Andjeli definitivno pobjedjuju. Amor vincit omnia. Ljubav pobjedjuje sve. ( A Ljubav je definitivno stvar licnog izbora. I stvar je najlicnijeg izbora da li cemo stati na stranu majmuna ili na stranu Andjela. )

12. Slava Bogu na visini, a mir medju ljudima.

Za S.

1.Dakle – bit je u problemu! ( Trudimo se, svako ponasob, da ni sebe ni druge previse ozbiljno ne shvatamo. Pokusajmo uciti ne uzimati stvari zdravo-za-gotovo. Ljubavi ionako nema, zivot u Materijalnom je prekratak – a buneci se i galameci i protestvujuci protiv toga sto je „nebo plavo“ – samo iskazujemo svoju sentimentalnost i ne razumjevanje svijeta koji nas okruzuje i samo se jos vise i jos dublje zapetljavamo i jos vise patimo i udaljavamo se od Ljubavi… Show – anyway –must go on…) 2.Podrazumjevajuce je, da Pjesma Duse – koja je vjecna, puna znanja i blazenstva  – kada dodje u dodir sa ovim Nizim, Smrtnim svijetom – postaje disonantna sa samom sobom – i stoga pati. Metafizicki govoreci, to je isti vid sizofrene polarizacije kao pri otvorenom dodiru vode i vatre, isti sok koji dozivi riba kada je izvadimo iz vode. ( Zato je dobro raditi na sopstvenoj toleranciji i razumjevanju drugih, cak i kada nas oni ne vole i ne uvazavaju. Nijednoj ribi nije lako bez vode – a svi smo u datoj situaciji. I kao sto mi trpimo i tolerisemo druge, drugi tadodje trpe i tolerisu nas. Jer pod pritiskom Materije svi ponekada postajemo tuzni, ludi, ljuti, zbunjeni, nesnosljivi… )

Dusa koja je Vjecna i bezgranicna – ( „sta ce biti sa nama tako bezgranicnim i slobodnim kad zatrazimo ruku stranca u zemlji ocaja…?“ ) – postaje uslovljena i ogranicena tijelom, koje je uslovljeno mnostvom stvari, culima, zeljama, umom i i izmedju ostalog i – trostrukim bijedama ovog svijeta: bijede koje dolaze od vlastitog uma ( depresija, bolesti… ), bijedama koje dolaze od drugih zivih bica ( homo hominis lupus est – covjek je covjeku vuk ) i na kraju bijedama koje dolaze od prirode i svijeta koji nas okruzuje ( poplave, zemljotresi, vulkani… )

U takvom okruzenju, Dusa zeljna razdraganosti, igre i extaze Pati. Bice Svjetlosti poginje glavu i cuti, place ili skrguce zubima proklinjuci Boga – zaboravljajuci da je svojom voljom Usnila Svijet bez Boga u kojem bi sama bila Bog… San Maha-Visnua, kako kazu na Istoku, ili Dzinovski Endimionov san, kako kazu na Zapadu…

Mogli bi reci da je to tuzna cinjenica, medjutim cinjenica moze biti samo takva-kakva-jeste. Odnosno, nebo je plavo, i ostaje plavo, a da li je to za nas tuzno ili ne – to je vec stvar psihologije. Nista nije kockasto, ili, ako vam je lakse, sve je kockasto. ( Kako kaze M.Gojkovic u pjesmi Bhaktivedanta: „jednog dana ces shvatiti da je Stvarnost samo takva-kakva-jeste. Ni teska ni laka – vec bas takva-kakva-jeste“ …)

3.Nije lako pisati i pricati u Relativnom svijetu, u kojem svaki Ego ima ( i hoce ) svoju istinu. ( „Samo da se u nas jezik vrati stvarnost, ne moguca bez Apsolutnog polaznog osnova“ – Milosz, „To“, op.prev.  ) Ne iskljucivo stoga sto je jezik siromasan, vec vise stoga sto mi svi jesmo posebni i individualni entiteti sa razlicitim zeljama, mogucnostima, shvatanjima kojima je uslovljen nas dozivljaj Stvarnosti i svijeta koji nas okruzuje. Mi svi jesmo ostrva – i ostrva i ostajemo, sve dok smo u Ovom svijetu – cak i kada Volimo i kada smo Voljeni, sto je rijetko. Stoga su Nemogucnost komunikacije i Samoca, ( Otudjenost ), najvaznija filozofska pitanja kraja 20.og i pocetka 21.og vijeka.

„Tezina jezika“, ili „lavirint jezika“ ili apstraktnost i-ili hermeticnost odredjenog pisca i-ili filozofa ( ili bilo koga drugog ) lezi iskljucivo u svjesnosti tog pisca, odnosno u zapetljanosti tog pisca i njegove svjesnosti u procese vlastitog uma i zapetljanosti tog zapetljanog uma u svijet-i-svjetsko. ( Po trenutnim proucavanjima psihologa, kroz um prosjecnog covjeka dnevno prodje oko 32 000 misli. )

U prilog tezi individualnosti koja nas samo dodatno „ostrvljuje“ u pustinji Materijalnog govori i djelo Sopenhauera nimalo simbolicnog naslova, Svijet kao volja i predstava, koja, izmedju mnogo drugih stvari kaze isto sto i Monadologija 52 od Lajbnica: posmatrajuci isti objekt opazanja dvije osobe ce nuzno doci do razlicitih zakljucaka.

4. Uporedimo jezik Konfucija i npr.Hajdegera, ili bolje Dzojsa u Uliksu. Iako su sve trojica bili metafizicari, ( uporedite Konfucijev jednostavni, muzikalni i pozitivni jezik u kojem je svaka rijec list sa drveta sustine, sa knjigom „Bitak i vrijeme“, gosn Hajdegera, koju je isti taj Hajdeger publicirao sa 700 napisanih strana, nedovrsenu – jer je, kako sam kaze – izgubio nit, i ne zna ni sam sta je htio reci! U tom i takvim primjerima, kojih je mnostvo, je najvidljivija razlika izmedju Mudrosti i Informacije, izmedju Spoznaje i Spekulacije, odnosno Spozanje i Mentalne gimnastike.

Kako kaze Bhakti-Tirtha Swami za svoje profesore sa studija psihologije na „Princetonu“ – tako mnogo znaju – a tako malo razumiju!!!

5. Znanje je ili deduktivno ili induktivno. Odnosno, da pojednostavimo donekle znanje je ili spoznato ili saznato, i u skladu s tim se izrazava kroz um ili kroz srce. ( Po Vedama – Dusa, Jastvo je smjesteno u srcu – i stoga se npr.usljed transplantacije srca osobnost osobe tako radikalno mijenja. )

Milosz u Godini lovca, koju je napisao u 77.oj godini zivota, porucuje, kako ni najmanje ne sumnja u besmrtnost Duse ( Nas ) i pominje junakinju Kunderinih romana koja je cesto stajala gola pred ogledalom pokusavajuci odrediti u kom dijelu tijela se Dusa nalazi – ne sumnjajuci da ima Dusu koja nadzivljava tijelo.

6. I jos: Konfucije je spoznato znanje izrazavao srcem, a Hajdeger je saznato znanje pokusavao izraziti umom.

7. I jos: Alah imanet! I kak veli Pjesnik – ( sva slava pjesnicima ) – sva slava svakom zivom stvoru – posebno Petku 666 – i samo hrabro naprijed, svi putevi su prohodni Voljom Ljubavi!

svejedno da li su pametni ili glupi, i ljudi doista razumni.

Samo ljudi gordi i ljudi osrednje pameti ne znaju Boga.

Vaso Pelagić

… a psovanje bezbožnih vrlo je gorak ujed!

Czeslaw Milosz

Da se na trenutak vratim na Ceslava Milosza, jednog od najvecih pjesnika xx vijeka – sta je poezija koja ne spasava narode ni ljude?, pita Milosz u pjesmi Pristup. Na jednom mjestu nadopunjuje, nakon sto je rekao da poezija nije nista ako ne pomaze nesretniku, ( sto smo svi koji trenutno zivimo na planetu Zemlji ). Takodje porucuje da je za njega pisanje moralni cin ( moralni u sirokom smislu te rijeci ). Nikako pisanje radi pisanja ili bezrazlozno pisanje ili sl.

Ako umjetnost i umjetnici jesu, a svakako jesu, savjest covjecanstva i oni, koji samim tim sto najbolje percipiraju aperfekcionizam svijeta – najvise i trebaju da podbace ledja, a ne kao tzv. egzistencijalisti ( Sartr i ekipa ) da se uhvate kuknjave kao kakve babe, ili demonizma sto je gore!

Zato ih treba razotkriti i odlucno odbaciti!

Sam Milosz kaze – nakon 15 ili 20 napisanih knjiga, kako eseja i filozofije tako i poezije i beletristike – tako malo sam rekao, u pjesmi Tako malo. A zasto? Bez apsolutne polazne osnove , koja jeste Bog, covjek je jednostavno izgubljen. Ziveci u svijetu relativnih vrijednosti i konstantno baratajuci samo s njima, u trenucima, odnosno lucida intervalima, kada se covjek, umoran od njih, izdigne iznad njih – onda shvati da je zivot bez Apsolutnog oslonca konstatni sizifizam, te shvati da je pakao, zapravo, zivot bez Boga. I najveca bolest modernog covjeka, uzgred receno. Tako malo sam rekao: konstantno presipanje iz supljeg u prazno, bez pretjerivanja. Kreketanje bez kraja i pocetka. Kako je pocelo kada je svemir emaniran, tako ce zavrsiti kada nestane.

Čemu sve to što pričamo i radimo? I svi ti sastanci? I ljudi? Koraci? Čemu sve ovo oko nas? Otkud ovdje? Kuda idemo? I odakle? I zašto?

To je shvatio i veliki Paskal, koji je rekao da će čovjek osjećati rupu u grudima sve dok ne shvati da je to mjesto za Boga; i Svedenborg i Tesla, i veličanstveni Tomas Sterns Eliot, koji kaže u „Steni“: „O ljudi izmrcvareni od dosade, okrenuvši se od Boga, kršnosti svog uma i slavi svog djelanja, umjetnostima i izumima, smjelim poduhvatima… zaboravljate put do Hrama, ali postoji neko ko pamti put do vaših vrata: život možete izbjeći, ali smrt: ne!” Ozbiljnom čovjeku dosta je jednom reći. To je shvatio i prihvatio Milosz i mnogi, mnogi… Većina kada ostari, ili im smrt na bilo koji način

počne disati oko glave. Ko je dovoljno inteligentan ili dovoljno uplašen učini to ranije. Kad-god. Kasno ne postoji.

Po Vedama, postoje dvije vrste ljudi. Jedni su pobožni, a drugi su ateisti. Dakle ako imamo ljubavi, ili bar mislimo da imamo ljubavi, treba da ohrabrimo pobožne, i razotkrijemo ateiste. Ili barem da ih elegantno zaobiđemo i zanemarimo. Vede – taj najveličanstveniji poziv na bezuslovnu ljubav prema svemu živom, za koji zna ljudski rod.

Po materijalističkoj filozofiji, sva pitanja su odgovori – svi odgovori nova pitanja, i to jeste veliki problem, jer ste zatvoreni u jedno čarobno vrzino kolo, jedno čarobno stanje besmisla i nemogućnosti.

Po Vedama, smrt nije kraj. Postoji duhovni, svesavršeni svijet u koji treba da se vratimo kada se očistimo od materijalne zagađenosti i vezanosti za materijalne stvari. ( Isto tako postoji, naučno dokazan proces koji nam pomaže da se postepeno uzvisimo iznad svega što nije čista ljubav vječna ).

( I još… )

I još ponešto: moderna filozofija i umjetnost, u širem smislu riječi, konstatuju problem ali ne nude nikakvo rješenje.

Konstatuju problem, mislim prije svega, u smislu, da jako dobro percipiraju aperfekcionizam, te da ga, u odsustvu apsolutnih polaznih osnova, i nedostatka znanja uopšte, seciraju problem do u najsitnije sitnice. Bez kraja i bez početka. Da pokušam pojasniti: konstatuju da u ovom svijetu ništa ne funkcioniše u korist čovjeka, te da su svijet i čovjek u ekstra nezavidnom položaju, ali da usljed nedostatka znanja ne uspjevaju objasniti toliko prisustvo ludila i tolike nesreće koje se dešavaju čovječanstvu, za što postoji veoma konkretno naučno dokazano objašnjenje. Te zbog odsustva tog istog znanja ta ista moderna filozofija i umjetnost pribjegavaju nihilizmu i mnogim drugim vrstama izražavanja neznanja.

U redu. Život jeste težak i paklen. Svi generalno smo svjedoci da se svuda oko nas dešavaju stvari koje nemaju baš nikakve veze s razumom – ali šta uraditi po tom pitanju? To ostaje neizrečeno i nedorečeno.

S druge strane, postoji naučno potvrđen i provjeren proces, koji nam pomaže da ovladamo svojim umom i čulima, da bi lakše razvili ljubav i ostale pozitivne simptome civiliziranog ljudskog bića te da bi lakše uspostavili dublji, iskreniji i potpuniji odnos s drugim živim bićima, a samim tim i sa Bogom – i prirodno postali sretni i spremni pomoći drugima, usprkos svemu što nas okružuje.

Sreća je zapravo proces. ( Ona nikako nije osjećaj, ili trenutno imovinsko – emotivno stanje, koje preko noći odnese rat, tajfun… ). Dakle sreća je proces koji je u vječnom progresu, jer smo mi po svojoj istinskoj, duhovnoj prirodi bića koja su konstatno-vječno srećna.

Naše navike, navike modernog čovjeka su u potpunoj suprotnosti sa našim stvarnim potrebama…

2.Često razmišljam, pišem i raspravljam o besmislenosti i bezsvrsishodnosti svakodnevne politike, i stvari čiji vijek trajanja važnosti nije duži od jedne sedmice-tjedna,jednog mjeseca, jedne godine ili jednog mandata… ( Ili pet sedmica-tjedana, pet godina ili pet mandata… ) I onda me većina ljudi, uglavnom pita – a šta je važno ako je ovo ne-važno!? I u čemu je poenta ako nije u ovome?!
3.Prije četiri mjeseca sam dvojici prijatelja, iz čisto filozofsko-prijateljskih razloga, poklonio po jedan primjerak knjige Priprema za smrt i onostrani život autora Stephena Knappa. I zamislite si vi lijepo te ne-slučajnosti koja usleđuje potom: prvom od dvojice ponosnih „dobijača“ knjige, nakon samo dvije sedmice-tjedna otac napušta tijelo, a drugome majka, nakon četiri mjeseca, a prije četiri dana. ( Termin „napustiti tijelo“ je duhovni ekvivalent koji ljudi lišeni znanja o duhovnoj prirodi čovjeka nazivaju „umiranjem“, op.prev.:-))

4.E, sada: ova druga gospođa koja je napustila tijelo mi je bila – gledajući u granicama svjetovnih odnosa – znači bila mi je bliska. Bila je biloška sestra mog biološkog oca, tako da dosta mislim o njenom gotovo „naglom“ odlasku, te mi sva ta situacija zajedno zadaje alarmantnu potrebu za ponovnim rezimiranjem određenih filozofskih, ili ako baš hoćete da sve bude po p.s.-u, određenih metafizičkih pitanja i odgovora.

Ovo „naglom“ odlasku, pod navodnicima, jer, da li u svijetu smrtnosti u kome – padam padam yat vipadam tesam – u kome dakle po riječima Bhagavad-gite (8.16), opasnost vrijeba na svakom koraku – da li, u tom slučaju dakle možemo govoriti o „naglosti“? Dakle, ako s nekime sjedite, i ako ste nakon 15 sec vi ili ta osoba mrtvi, to nije naglost; jer je smrt eksplicit u ovome svijetu, a ne slučajnost!

Dakle da rezimiramo prvu poentu: smrt u ovome svijetu je eksplicitna kao i rođenje, kao nebo i kao trava. I da bi bili autentični, potkrepljujemo citatom: ( Kak veli mladji brat u Američkoj istoriji X, ne gubimo na originalnosti kada citiramo, ali neko prije nas je to sigurno bolje rekao; bez obzira da li se slažemo s tim ili ne… ): SVAKI DAN MILIONI I MILIJARDE ŽIVIH BIĆA ULAZE U RALJE SMRTI,A IPAK, ONI KOJI OSTAJU PRAVE PLANOVE KAO DA ĆE VJEČNO ŽIVJETI. OD SVIH ČUDNIH

STVARI NIJE LI TA NAJČUDNIJA, odgovara kralj Yudištir Darmaradžu u Mahabharati, na pitanje šta je najčudnije u ovome svijetu.

5.Dakle, mi jesmo duhovna bića – i stoga je ovaj termin biloški otac, biloška setra i sl., veoma koristan, jer nam pomaže da razdijelimo pravilno crno i bijelo, odnosno babe i žebe. Zato imamo bio-logiju i teo-logiju, a ne samo bio, ili samo teo… Otud fizika, kao nauka o gruboj, vidljivoj prirodi i pojavama u njoj, i otud prefiks „meta“ ispred fizike, kao ono što je „izvan“ i „iznad“ grube prirode i što se ne može vidjet i objasniti raciom i racionalnim čulima i moćima opažanja; o stvarima koje se ne mogu objasniti kao što se može objasniti grmljavinu, snijeg, travu, ovo-ono… ( Kad smo već kod snijega, zamislite si da niti jedna jedina pahulja koja je pala, koja peda i koja će pasti nije ista kao bilo koja druga koja je pala, koja će… kao i živa bića… )

Dakle, pošto smo mi duhovna bića, stoga dakle, vječna, stoga su naši odnosi u ovom smrtnom svijetu – privremeni. Smrtan svijet podrazumjeva prolaznost, a prolaznost jeste jednako privremenost.

Dakle izvanjski odnosi, biološki odnosi ( majka, otac, brat, sestra, tetka… ) jesu privremeni jer se manifestuju u privremenom svijetu. A „meta“ odnosi jesu vječni. Na „meta“ nivou sve su osobe i svi živi entiteti važni, a ne samo mi, naš brat, naša sestra ili naša tetka… Kaže Ramayana: poput pruća na površini rijeke, skupljamo se na pozornici ovoga života u porodice, rodbine i nacije, a već u sljedećem, usljed proticanja vječnog vremena se rastajemo i odlazimo svako svojim putem-sudbinom-karmom… a potvrđuju to sveci Narada i Angira, u Šestom pjevanju Šrimad bhagavatama, kada tješe kralja Ćitraketua objašnjavajući mu prirodu ovoga svijeta, u trenutku kada je kralju umro-napustio tijelo novorođeni sin: O KRALJU, KAO ŠTO MALE ČESTICE PIJESKA POD SILOM TALASA PONEKAD DOLAZE U DODIR JEDNA SA DRUGOM, A PONEKAD SE RAZDVAJAJU, ŽIVA BIĆA KOJA SU PRIHVATILA MATERIJALNA TIJELA, POD SILOM VREMENA PONEKADA SE SASTAJU A PONEKAD RASTAJU.

6. Da prethodni navodi ne bi bili odveć apstraktni: mi dakle imamo materijalni i duhovni identitet. Naš duhovni identitet čine: naše ime i prezime, naš spol, naše zanimanje, naš bračni status, pripadnost određenom narodu i sl. Nijedna od tih stvari nisu posebno važni jer su odveć privremeni.

Naš duhovni identitet jeste da smo mi vječna bića puna znanja i blaženstva.

Naš duhovni identitet jeste da smo mi vječna bića, puna znanja i blaženstva, koja su u vječno blaženom prijateljskom odnosu sa Bogom; ( koji takođe ima svoj personalan identitet i nije bezlični „oblak ljubavi i blaženstva, no osoba… ) U duhovnom svijetu, svijetu vječnosti, naše trenutno ime i prezime, naše zanimanje, naša narodnost – uopšte nisu važni.

8. Dakle zbog čega sam ovo počeo pisati: svakodnevna politika i smrt? koji je smisao svakodnevne politike u trenutku smrti?

Razmišljam koju i kakvu bi dobrobit imala moja tetka, ili bilo koja druga osoba na planeti, imala da je čitala tekstove koji pokušavaju odgovoriti na pitanja ko smo?, što smo? i gdje idemo? a kakvu bi dobrobit imala da je čitala tekstove o Karadžićima i Tuđmanima, o Mladićima i Dečacima, ( za razliku od hrvatskog generala srpski je već mladić ), o Sanaderima i Mesićima i ljubavnicama Sarkozija i Buševa… Kao da je nekad bilo bolje – kao da je bilo vremena u kojem nije bilo rođenja, bolesti, starosti i smrti, i u kome nije bilo komaraca i zvijeri, i u kome nije bilo čovječijeg nagona za uništavanjem… i gladi i žeđi i vrućine i hladnoće…
Koja je korist od čitanja Jesenjinove pjesme o kučki i kučićima, sem da se uživa u patetičnim i tugaljivim emocijama… i uopšte od tolikih silnih dekadentnih, samosažaljivih i patetičnih potreba za kreativnom špekulacijom i mentalnom gimnastikom takozvanih umjetnika? koja je svrha istih, ako smo, istini za volju, svi u koloni pred vratima smrti? koja je korist od prodavača magle, iliti, što bi „naš“ narod rekao slobodnim stilom: koja korist od prodavanja mu.. pod bubrege?

9. i to je krucijalna razlika između životinje i čovjeka: životinja se nikada neće zapitati šta se dešava sa osobnošću posle smrti i koji je smisao života. I, koga, zaboga, zaboli guzica za politikom?

ATHATO BRAHMA-JIJNASA!