Da li se ikada pitate kuda žurite? Da li baš morate imati to što želite?

(Ne pokušavam vam ništa prodati, ne reklamiram ništa) U redu, osnovne životne potrebe se ne računaju. Hrana, odjeća, režije and stuff… Ali kad malo zagrebemo ispod površine, postavlja se pitanje šta je to površina.

Šta je to prag siromaštva, kojem staležu pripadam ja koji imam posao i krov na glavom, nisam gladan i s vremena na vrijeme si priuštim nekakav mali luksuzić.

„Osjećam grižnju savjesti kada jedem skupu hranu“ kaže Pjesnik u jednoj od svojih psiholiterarnih projekcija.

Pročitaj cijeli članak

(Večeras sam dobio mail od prijateljice koju nisam vidio ni čuo od 1993. Kaže iskopala me na stranici demo bendova. Sat i po vremena sam sastavljao mail od pola stranice. Šta reći nakon toliko godina? Jesmo li sretniji? jesmo pametniji? Godine prolaze nervoznim korakom. )
Pročitaj cijeli članak

Evo, opet nakon nekoliko praznih ponedjeljaka, u vaše isprazne živote ponovo stiže džabaleban sa svojim praznim pričama, da slavi prazninu i presipa iz šupljeg u prazno. Here we are now, entertain us!

Sjećate li se Kurta? Zadnji koji je uskočio u voz slavnih žrtava rokenrola. Sjećate li se Mladenovića? Živio je tu negdje među nama, ali nikad nije bio naš. Nije bio onaj naš čoek iz naroda što voli zapjevat i za pojas zadjenut. Kao recimo Bora Džigi Bau Čorba što priča gluposti ili Dr. Nele Kurajlić. Hodao je nekim drugim stopama i osmatrao neke druge horizonte. Sa Milanovim likom sam se upoznao prije rata. Jednom Prilikom na TV sam gledao intervju sa glumcem Aljošom Vučkovićem koji je tad rekao da ne može da shvati muziku koji svira EKV. Čuj to?! To mi je bilo i više nego dovoljno da potražim nešto od njih. Prvo što sam čuo bilo je Pored Mene, a to sam skontao kad sam na albumu „Ljubav“ čuo drugu stvar, koja mi je bila jako poznata.

Pročitaj cijeli članak

Prvo što sam htio napisati bilo je da ne mogu više ovako. Jbt, dok se okrenem već prođe sedmica i opet ajd piši, nek narod žvaće i ispljune. Kao da je sad nešto strašno ako u ponedjeljak ne postavim ništa. Činjenica je da se uvijek može nešto srati. I da nije nužno biti pristojan i paziti na rječnik, kao što se vidi iz prethodne rečenice. Samo opsuj i nakamari i raji će biti smiješno.Ha-ha..hmm-hmm.

Ok, da pametujem i mudrujem sam odusto u startu, da sažaljevam i napadam- ne da mi se; da govorim da će biti bolje i da vas lažem- nisam dovoljno potplaćen; Pa šta ćemo drugari? Ta-ta-ta-tira!?

Pročitaj cijeli članak