“Ja” postoji samo u odnosu na “Drugo”; ( laz postoji samo u odnosu na istinu, svjetlo u odnosu na tamu, konacno u odnosu na beskonacno… ).

Kazu Najcel, Levinas, Gadamer(…): Nema mogucnosti ateistickog misljenja, jer ne postoji prazna misao; svaka misao stremi ka Necemu, o Necemu, ka Drugom. Uvijek postoji Drugo koje potencira Misljenje. Stoga, Ontologija nije moguca; njena namjera postaje I ostaje fikcija. Zasto: jer istina ne moze stanovati u ovome svijetu. Svijet koji znamo I kakav znamo uvijek trazi interes, a samo bez-interesno moze uhvatiti smisao, tako da “lov na smisao” unutar Svjetskog nikada ne daje rezultat; refleksija jede Svjetsko.

Po Hajdegeru, postojanje Onog I nemogucnost utvrdjivanja sta je Ono uzima mogucnost odgovora unutar Ovog.

Pročitaj cijeli članak

1. Sve je do stanja svjesnosti individuuma, odnosno svakoga od nas ponaosob. Dakle, sa kolikom kolicinom znanja mi baratamo, sta smatramo za znanje, informaciju ili spekulaciju ili spozanju srca, sta zelimo I sta smo zaista shvatili i spoznali, a ne saznali.

Mali primjer ove teze se ogleda u sljedecem: na jednom od svojih predavanja Bhakti-Tirtha Swami je zamolio prisutne da dignu ruku oni koji su, kada su im se desavale nedace mislili: Zasto ja? I vise od pola sale je diglo ruku. Potom je zamolio da dignu ruku oni koji su u vrijeme nevolja razmisljali: Zasto ja, zasto ne neko drugi? I ponovno je vise od pola sale diglo ruku, neki po drugi put. Potom je zamolio da dignu ruku oni koji su, kada su vidjeli da drugi pate, mislili: Zasto oni, zasto ne ja? Ovaj puta, naravno, niko nije podigao ruku.
Pročitaj cijeli članak

Iliti: pokusaj pricanja o porijeklu ljudske patnje, 2.dio 1. U jedanaestom pjevanju Srimad Bhagavatama, sazetku Vedskih spisa, koji je napisan pre tacno 5000 godina, stoji, da ce danasnje vrijeme, tzv.doba Kali, karakterisati dvije stvari – svadja I licemjerje.

2.”Do sljedeceg petka uvecer svi ce biti uvjereni da su majmuni”, napisao je Tomas Haksli svojoj supruzi Henrieti, u ljeto 1860. ( I lako ih ubjedise. )

Pročitaj cijeli članak

( ili Dođi i uzmi me grubo i nežno u jedan isti mah….. )

Nedavno sam , na svom ličnom i personalnom sajtu nakačio post o deset mjesta na planeti zemlji koje su uništile, odnosno, učinile nemogućim za život, različite prirodne i društvene pošasti. Htio sam tada, na kraju tog posta, dodati i jedanaesto mjesto na spisak – Bosanski Brod, uz kratki opis pošasti koja je od tog finog ‘gradića’ na obali Save načinila prljavo cirkusište – htio sam, velim, ali nisam….

Htio sam, jer mi, kao sado – mazo perverznom lokalpatrioti, što no bi rek’o Sokrat, neki unutrašnji daimonium ( demon ) govori , da u svem ovom patriotskom ludilu neko mora prozboriti i poneku na tu temu; a nisam, jer me taj isti strašni demon redovno priupita zašto bih to morao baš biti ja… Uz maltene bolnu neskromnost, svojstvenu nama balkancima, moram priznati da je moje viđenje mog sopstvenog položaja u mojoj zemlji sa kojom sam na ‘vi’, dakako u daleko užim i prljavijim okvirima, moguće najpribližnije opisati parafrazom Adornovog stava o položaju kritičke teorije ( marksiste koji je odustao i od društvene revolucije, i od društvene evolucije ): Mi smo savjest građanskog društva. Upoređujemo ga sa njegovim sopstvenim viđenjem sebe!

Pročitaj cijeli članak